Prema poslednje objavljenom biltenu Republičke komisije za zaštitu prava i dalje nema mnogo odluka kojima je komisija razmatrala nepravilnost postupanja naručilaca prilikom primene odredbi zakona o negativnim referencama.
Kako u samoj komisiji kažu, ovaj institut se ne primenjuje mnogo među naručiocima, pa ponuđači i nemaju prilike da osporavaju ovakvo postupanje.
Komisija je u neku ruku zauzela stav da su razlozi neprimenjivanja ovih odredbi od strane naručilaca psihološke prirode, odnosno, da kod naručilaca postoje određene neprijatnosti i odsustvo želje da se „zameraju ponuđačima“. Iz iskustva Instituta za javne nabavke navedeno možemo potvrditi uz dopunu da službenici za javne nabavke kod naručilaca jako često ističu da je prikupljanje dokaza u ovu svrhu još jedan posao koji moraju dodatno uraditi, da im stvara administrativno opterećenje, te da globalno neće postići ništa, upravo iz razloga što je postojanje negativne reference mogućnost naručioca da odbije ponudu, ne i njegova obaveza.
Međutim, pred komisijom se sporadično javljaju primeri kada je naručilac dodelio negativnu referencu, na osnovu dokaza drugih naručilaca i tako odbio ponudu. Ovom prilikom podsećamo naručioce da se dokazima drugih naručilaca mogu služiti samo pod sledećim uslovima:
- reč je o razlogu koji je nastao u prethodne tri godine pre objavljivanja poziva za podnošenje ponuda,
- dokaz na tu okolnost je pravosnažna sudska odluka ili konačna odluka drugog nadležnog organa,
- reč je o istovrsnom predmetu javne nabavke.
U relativno skorijoj praksi Republička komisija je donela par odluka kojima je potvrdila odluku naručioca o odbijanju ponude zbog negativne reference. Tako je potvrđena odluka naručioca koji je sprovodio javnu nabavku hrane – pilećeg mesa, kada je utvrđeno da naručilac poseduje drugi odgovarajući dokaz primeren predmetu javne nabavke, u vidu faktura i računa iz kojih se nesumnjivo može utvrditi kašnjenje u isporuci iz prethodno zaključenog ugovora o javnoj nabavci.
