Kako se naručioci zaigraju prilikom definisanja uslova i kriterijuma?
U delu „Ishodi postupaka“ Uprava za javne nabavke dala je uporedni pregled postupaka koji su sprovedeni do kraja i postupaka koji su obustavljeni. Ovaj pregled pokazuje da je čak 91% započetih postupaka uspešno i okončano, dok je 9% postupaka obustavljeno od strane naručilaca. Struktura sprovedenih i obustavljenih postupaka je približno ista kao i prethodne godine.
Razlog za odbijanje u nešto manje od polovine obustavljenih postupaka u 2019. godini bio je taj što su prispele ponude bile neprihvatljive. Drugi po značaju razlog za obustavu postupaka, sa učešćem od 31%, bio je taj što nije dostavljena nijedna ponuda. Ova dva razloga zajedno čine više od 3/4 obustavljenih postupaka.
„Razlozi za relativno visok udeo postupaka u kojima nije podneta nijedna ponuda mogu da budu ili percepcija učesnika da je nabavka ”namenjena” nekome ili da su zahtevi korisnika definisani na način koji nije prepoznat od strane potencijalnih ponuđača, tj. tržišta.“, obrazlaže dalje Uprava. Međutim, da li je to baš tako? Čitajući ove redove stiče se utisak da je odgovornost za obustavljanje postupaka na ponuđačima, koji nisu prepoznali zahteve naručioca. Autor ovog teksta je ipak na stanovištu da je predmet nabavke u mnogo slučajeva toliko precizno definisan da svi ostali ponuđači jednostavno ne mogu da učestvuju s jedne strane, a s druge strane da pomenuta percepcija ponuđača da je nabavka „namenjena“ nekome gotovo nikad nikad nije bez ikakvog osnova. U 2019. godini broj obustavljenih postupaka iz razloga što nije dobijena nijedna ponuda porastao je sa 25% na 31%.
Proizlazi da je, u budućem periodu, neophodno da naručioci više vremena posvete istraživanju tržišta i komunikaciji sa ponuđačima kako bi se uspostavilo poverenje da postupak nije ”namešten”, kao i da bi se bolje definisao predmet nabavke, ne samo sa aspekta potreba naručioca, već i onoga šta se nudi na tržištu.