Da li se promene na tržištu mogu svrstati u višu silu? Koje su granice više sile i kako se mogu preduprediti?
ZOO koji reguliše ugovor o javnoj nabavci, pravi razliku kod raskida ugovora usled promenjenih okolnosti, u zavisnosti od toga koje odgovoran za njih i da li su se mogle predvideti pri zaključenju ugovora, da li je nemogućnost na strani jedne, ili druge strane, da li onemogućava ispunjenje ugovora potpuno, ili delimično.
Situacije koje će se smatrati opravdanim, jesu one na koje nisu uticale ni jedna od strana u ugovoru, a koje nisu mogle biti predviđene u momentu zaključenja.
Tako, promene cena na tržištu, ne mogu se svrstati u višu silu, ili okolnosti koje, kao takve nisu mogle biti uzete u obzir. Razlog tome jeste činjenica da je tržište promenjivo, da su oscilacije stalno prisutne u određenoj meri i da se ne mogu svrstati u višu silu zajedno sa okolnostima poput zemljotresa, poplava, požara, rata i sl.
Stupanjem u ugovorni odnos sa naručiocem, kome je prethodio proces pregovaranja kroz konkurs javne nabavke, jedan ponuđač staje iza svoje ponude potpisom, obavezama, sredstvima obezbeđenja, predmetom nabavke i garantuje predmet, vreme i način ispunjenja iz ugovora.
Čak i ako se predvide ugovorom, sva odstupanja se predviđaju u određenom procentu. Sve izvan toga, bez obzira da li je rezultat manjih ili većih oscilacija nije osnov za svrstavanje u višu silu.
Da bi promena na tržištu postala viša sila, potrebi su ekstremi: potpuni nestanak predmeta nabvke na tržištu, pad celokupnog tržišta, recesije i sl.
Svako poslovanje nosi sa sobom određeni poslovni rizik, na kraju krajeva rizik je taj koji stvara kapital, dakle, težnja ka profitu ima saputnika u vidu rizka od gubitka i na tom putu su nerazdvojni.
Na Vama je da predupredite sve, kako biste rizik sveli na najmanju meru.
Želimo Vam puno uspeha!