Šta konkretno znači?
Naručilac je dužan da u svim fazama postupka javne nabavke obezbedi jednak položaj svim ponuđačima.
Naručilac ne može da određuje uslove koji bi značili nacionalnu, teritorijalnu, predmetnu ili ličnu diskriminaciju među ponuđačima, niti diskriminaciju koja bi proizlazila iz klasifikacije delatnosti koju obavlja ponuđač.
Pored načela obezbeđivanja konkurencije, načelo jednakosti ponuđača zauzima jedno od vodećih mesta u citiranju prilikom ulaganja zahteva za zaštitu prava. Jako često ponuđači ističu da je upravo ovo načelo narušeno bilo određivanjem tehničkih specifikacija bilo postavljanjem uslova.
I ovde, kao i kod načela obezbeđivanja konkurencije moramo naglasiti da nisu svi uslovi diskriminišući i da kao što Republička komisija kaže, okolnost da određeni uslov ne ispunjava jedan ponuđač ne znači da je narušeno ovo načelo.
Naručilac jeste dužan da obezbedi jednakost, ali postoje izuzeci kojih ponuđači moraju biti svesni pre ulaganja zahteva za zaštitu prava. Tako na primer, kada naručilac za točenje goriva zahteva da benzinska stanica mora biti na određenoj maksimalnoj udaljenosti od njega, iako se na prvi pogled čini da je narušeno načelo jednakosti to zapravo nije slučaj, jer se gorivo ne može točiti na udaljenosti toliko suludoj da bi izbor takvog ponuđača za naručioca bio dodatni trošak. Međutim, ukoliko naručilac nabavlja dobro, primera radi računar pa zahteva da ponuđač ne bude od njegovog sedišta dalje od 30 km, to bi bio školski primer narušavanja jednakosti, jer naručioca u ovom slučaju malo interesuje odakle je ponuđač već kakvog je kvaliteta dobro koje nudi.
Dakle, kao što na primerima možete videti činjenica poput predmeta nabavke i obrazloženja naručioca u eventualno postavljenom pitanju biće od presudnog značaja za utvrđivanje da li je ovo načelo povređeno, te da li ima osnova za zahtev za zaštitu prava. U svakom konkretnom slučaju će se ceniti da li je naručilac imao opravdanje za ovakvo postupanje i da li je jednakost među ponuđačima zaista narušena.